Novi ekonomski manifest

Kristijan Ristić

Makroekonomski trendovi i promene u svetu u rasponu od ekonomske globalizacije i naučno – tehničkih i tehnoloških procesa, kroz strukturne i institucionalne promene i promene u karakteristikama radne snage, načinile su mesto potrebama za znanjem , naukom i obrazovanjem u prvi plan. Kreativni ljudski resursi i ulaganje u ljudski kapital su postali imperativ proizvodnje sticanja bogatstva, obezbeđivanja konkurentske prednosti. Na ovaj način, znanje je postalo primarni globalni resurs. Znanje samo po sebi nije dovoljno , već treba da bude poznato da povećava vrednost , stvara profit i povećava bogatstvo . Znanje nije jeftin resurs za skoro deset odsto domaćih proizvoda povratka u znanju . Ali to stvara obrazovanu ličnost predstavlja društvo znanja , simbol ekonomije zasnovane na znanju i ekonomski uspeh garancije .

Danas , na početku 21. veka , aktivnosti usmerene na stvaranje bogatstva više nisu bilo koji posao. Nisu više glavni ni zemljište, ni rad, ni kapital. Globalni ekonomski resurs je znanje . Produktivnost i inovacija sada stvaraju vrednost , i oba su rezultat primene znanja za rad. Vodeće poslovne grupe društva znanja jesu “ radnici znanja “ – dakle, korisnici znanja koji znaju kako da planiraju znanje u proizvodne svrhe, kao što su kapitalisti znali da ulažu kapital u produktivne svrhe , u specijaliste, u oblsti znanja. Svi ovi ljudi imaju „alat za proizvodnju “ kroz znanje radnika koji svoje znanje mogu poneti sa sobom gde god da krenu. Produktivnost radnika znanja predstavlja izazov 21. veka , jer znanje reflektuje intelektualni, moralni i duhovni razvoj pojedinca, što je samo znanjem spremni da deluje.

Ekonomisti hvale kapitalna ulaganja, tehnolozi odaju priznanje mašinama. Samo se produktivnost objašnjava kao rezultat primene znanja na znanje , što ni mašine ni kapital ne može da uradi . U tom kontekstu , menadžment je generički organ društva znanja. Iz istog razloga menadžer je odgovoran za sprovođenje i primenu praktične strane znanja. Smatramo da je znanje sada ključni resurs . A tamo gde je efikasno upravljanje i primena znanja na znanje, mnogo je lakše da se dodje do onih drugih resursa, bez kojih znanje ne može da „proizvede“ . Činjenica da je znanje postalo “ pravi “ resurs, je ono što stvara novu društvenu strukturu . „Pomerili smo se iz znanja u jednini, znanju u množini. Ova tranzicija znanja u znanje dala je svoju snagu da stvori novo društvo, novu ekonomiju, nova političku“. Ono što mi danas razumemo kao znanje jeste informacija efikasna u akciji, informacija fokusirana na rezultate. Ovi rezultati se vide u društvu i ekonomiji. Stoga je lako razumeti sve manje i manje prihoda koji se može izvući iz tradicionalnih resursa kao što su zemljište , rad i kapitala. Zašto ? Zato što su glavni proizvođači bogatstva postali informacije i znanje. Međutim, ekonomija zasnovana na znanju ne ponaša na način na koji postojeće teorije tvrde da se ekonomija ponaša .

U savremenoj ekonomiji , nesavršena konkurencija je interno svojstvo same ekonomije znanja :početna prednost stečena primenom i ekspoalacijom znanja postaje trajna. Savremeni ekonomisti veruju da privreda zavisi od potrošnje i investicija , što nije od presudnog značaja u ekonomiji znanja . U savremenoj ekonomiji , ne postoje dokazi da je povećana potrošnja vode vodi povećanoj proizvodnji znanja ili da više investicija dovodi do veće proizvodnje znanja . Novo znanje se ogleda : 1 ) kao stalni proces unapređenja procesa proizvodnje i usluga , ( 2 ) kao eksploatacija , što podrazumeva stalno korišćenje znanja za razvoj novih proizvoda i usluga , i ( 3 ) kao i inovacije, što je način primene znanja da isporuči promene u privredi . Ekonomske karakteristike ovih vrsta znanja ( tj. njihovo korišćenje i njihovi efekti ) su kvalitativno drugačiji . Znanje , u stvari , ne može da se izmeri , već samo “ trošak “ za proizvodnju , raspodelu i distribuciju znanja može biti procenjen . Međutim, i dobit od znanja opet ne može da se meri . To je jedino dobro što količina znanja nije od presudnog značaja za produktivnost znanja.[1]

Znanje nije jeftin resurs. Razvijene zemlje, troše skoro dvadeset odsto BDP-a na proizvodnju i distribuciju znanja. Zvanično obrazovanje (formalno obrazovanje) mladih pre nego što zvanično postanu radna snaga nosi deset odsto bruto domaćeg proizvoda. Preduzeća (poslodavci) troše dodatnih 5% BDP-a za permanentno obrazovanje zaposlenih. Za potrebe istraživanja i razvoja ( proizvodnja novih znanja ) razvijene zemlje stoje 3-5% BDP-a. Formiranje znanja , dakle , predstavlja najveću investiciju. Ali pošto nemamo ekonomsku teoriju produktivnosti investicija u znanje , prinuđeni smo da pozovemo u pomoć menadžment, koji je odgovoran da znanjeučini produktivnijim . Ova odgovornost se ne može uzeti od strane vlade (države) , ili tržišnim snagama (zakonu) . Odgovornost može samo uzeti menadžment, koji, po definiciji, podrazumeva sistematsku, organizovanu i odgovorno primenu znanja na znanje. Produktivnost znanja zahteva povećanje prinosa od onoga što se zna i što se zna da se zna , samo zbog toga što je produktivnost znanja jedini odlučujući faktor u konkurentskoj poziciji preduzeća , sektora, regiona , privrede . Prednost je očigledna tamo gde se poseduje sposobnost da se eksploatiše univerzalno raspoloživo znanje.

Ostali članci

Tačer-Regan(omija) ili “radi više da bi zaradio manje”

To je novo geslo da bi radnik danas u tranziciji i kapitalističkom svetu, od Njujorka do Tokija, sačuvao svoj kakav-takav posao, jer je za obespravljene i ponižene radnike..

Otvorena pitanja o porezima

Svaka poreska reforma, po reformatorima, ima unapred postavljena dva cilja: podsticanje stvaranja bogatstva i njegova pravedna raspodela. A to sa svoje strane treba da doprinese..

Nova politička ekonomija

U savremenom svetu, faktor „kapital“ je mobilan. Faktor „rad“, međutim, nije mobilan. Zbog toga blagostanje ljudi „zavisi od vrednosti, koju oni mogu da dodaju svetskom društvenom proizvodu..

Krugmanomics

Nobelovac Krugman je uspeo da iznova reafirmiše kejnzijansku centralnu postavku: „Pravo vreme za štednju je vreme rasta, a ne vreme krize“. Sada je „vreme da vlada troši više, a ne manje“ i to sve dok „privatni sektor ne bude spreman da ponovo gura..

Konkurentnost Evrope ili (pan)evropska ekonomija

Za savremeni svet je karakteristično da je evropski kapitalizam izgubio svoju istorijsku prodomost iako su bazična načela kapitalizma faktički ostala svuda ista..

Evroazijska integracija: Da li Srbija uvek mora da bude „rule taker”

Saradnja“ Srbije i EAU na liniji nove tehnologije jeste nova perspektiva koja obezbeđuje brži ekonomski razvoj, prestruktuiranje srpske privrede..