Tačer-Regan(omija) ili radi više da bi zaradio manje

Kristijan Ristić

To je novo geslo da bi radnik danas u tranziciji i kapitalističkom svetu, od Njujorka do Tokija, sačuvao svoj kakav-takav posao, jer je za obespravljene i ponižene radnike „bolja smrt nego otkaz“. Novac je taj koji primorava ljude da se prodaju. Radnik tako postaje jeftina roba: sve je jeftiniji ukoliko duže radi i više stvara. I Platon je prinuđen da budi Marksa, jer je „fridmanomanija“ liberalnog fundamentalizma i MMF-ovskog dirižizma danas u svakoj državi tranzicije stvorila dve države: državu bogatin i državu siromašnih. Tranzicioni globalizam i jeste akumulacija bogatstva čija je posledica akumulacija bede.

Reganomija je predugo pumpala Fridmanove ideje sa laskavim obećanjima: manje birokratije, manje poreza, manje intervencionizma, više para, veće bogatstvo. Tako je kauboj započeo svoju kobnu ekonomsku perestrojku – fridmanliju trijumfalnog kapitalizma. Eknomiji država nije potrebna. Svet je ekonomija države. Samo tržište ima pravo da reguliše ekonomiju. Taj mondijalizam zove se religija proflta, koji mora da privatizuje ekonomiju; između tržišta i kapitala nema posrednika. Proradio je tako motor liberalizma.

Novi kapitalistički poredak fridmanovskog tipa prerastao je u digitalnog anđela-internet ekonomiju. Tako je internet postao sirovina jedne nove ekonomije- finansijskog kapitalizma, koji je u igra ubacio mašinu berze i akcija novih start-up firmi. Rad i proizvodnja bačeni su sada u drugi plan. Novac je postao jedini simbol vrednosti i uspeha. Otpočela je era dematerijalizacije i fajlova. Plaća se pozajmicima, kreditima i tapijama.Internet, kao virtuelna država, prodaje sveže akcije, ljute ideje, kisele dugove, naprsle firme i načete banke. Finansije su potpuno slobodne- totalno deregulisane; zavladila je religija povećanja potrošnje i pozajmljivanja. Banke, obogaćene hipotekama, gumule su tapije u drage finansijske pakete i preprodavale jedna drugoj- na kapiji krize prezaduženih.- surprajms. Tada se pojavljuje novi Zoro – Alen Grinspen, po zanimanju predsednik Federalnih rezervi, koga je u fotelji štampača dolara namestio kauboj Regan.

Globalni ekonomski tokovi savremene ekonomije uveliko prevazilaze tradicionalne zakonitosti karakteristične za finansijsku nauku. Ideal tržišne ekonomije liberalizma posustaje pred naletom novokomponovane dogovorno- virtuelne ekonomije u kojoj poodavno ne važe gotovo nikakva „državna“ pravila. Sudbina neoliberalne ekonomije neće više zavisiti od toga šta je u naučnim knjigama rečeno već kako je „na nekom drugom mestu“ suđeno liberalnom fundametalizmu. Recesiona bujica raznela je privredno korito odakle je i potekla.

Danas, u globalnoj tranziciji, nisu samo bankrotirale banke, berze, preduzeća i institucije. Bankrotirale su i države i, još gore, bankrotirao je narod. Bankrotirao je ceo svetski neoliberalni kapitalistički poredak, urušila se praksa, teorija i filozofija turbo-liberalizma. Ekonomske nauke zatrpane su lažnim istinama i lakirovkama neznanja. Raspao se mit o „homo ekonomikusu“. Sve univerzitete, institute i fakultete, stoga, treba ugurati u laboratoriju za hemijsko čišćenje iznutra, profesore i nobelovce oterati u nezasluženu penziju i temeljno rekonstraisati zgradu ekonomskih znanja. Došao je kraj ere liberalnog tržišnog modela, jer iza riziko kazina varijante kapitalizma više ne stoji ni ortodoksni čuvar liberalnih pogleda MMF-a. Jedino se Srbija slepo drži „pokvarenog“ menadžmenta tranzicione recesije iz doba prvobitne akumulacije sa nommalnim sidrom inflacije, nezaposienosti, budžetskog deficita, javnog zaduživanja i kreditnog ropstva po konceptu retardirane ekonomije, zloglasnog korporativnog upravljanja i globalnog imperijalizma transnacionalnih korporacija.

Ostali članci

Ekonomija jurnjave ili blagostanje u izlogu

U savremenom svetu, a naročito u Srednjoj i Istočnoj Evropi, „opasno“ je tržišnu privredu izjednačavati sa blagostanjem, koji je tržišni..

Makroekonomske stranputice

Smanjenje javne potrošnje neće smanjiti budući dug, pošto krizna ekonomija donosi manji dohodak i veću socijalnu potrošnju. Popraviti fisklanu izgled ekonomije…

Oda globalistici

Globalistički (nominalistički) pogled na svet logičan je nastavak liberalizacije, koja je povezana sa privatizacijom državnih (javnih) preduzeća, povećanjem uloge privatnog sektora..