Deregulacija i finansijski inženjering trebali su da omoguće bolje upravljanje rizikom, centralne banke da održe nisku inflaciju. Tržišta su trebala da budu samoregulišuća. Danas je priča da neregulisana tržišta sama od sebe mogu da osiguraju prrivredni napredak i rast – okončana.
Postojeći razvitak globalne ekonomije će dovesti di neizbežnog umanjivanja uloge nacije – države u korist regije, u tom kontekstu regija – država neće biti politička, već ekonomska jedinica i središte novog prosperiteta.
I dok u promišljanjima ekonomista postoji istrajavanje u fundamentalnom razilaženju u temeljnim paradigmatskim opredeljenjima, „ideološka isključivost“ i polemičko sukobljavanje, dotle će to biti moćan katalizator intelektualne fermentacije i put koji doktrinarnom diverzitetu utvrdjuje neporecivu vrednost.
Iz redakture prof. dr Ljubomira Madžara
Svet u kojem živimo nalazi se pod pritiskom. Zajednice i porodice i dalje muci siromaštvo. Klimatske promene ugrožavaju egzistenciju. Sukobi se intenziviraju. Ukoliko ne promenimo pravac kojim smo krenuli te krize ce biti samo još gore.
Neoliberalizam se na prvi pogled čini kao terojia koja objašnjava prakse političke ekonomije, a koja tvrdi da čovekova dobrobit može biti najbolje unapređena dopuštanjem sloboda preduzetničkih aktivnosti pojedinaca i veština u sklopu institucionalnog okvira koji karakterišu jaka prava privatne svojine, slobodno tržište i slobodna trgovina.
Ljudi žele slobodu bez ograničenja, dok u isto vreme priznaju nužnost poretka. Ovaj paradoks podaništva postaje još intenzivniji sa povećanjem udela politike u životu, sa povećanjem moći koju država preuzima nad ličnim stvarima.
Društvene razlike mogu biti zasnovane samo na zajedničkoj koristi. Pitamo se koje sile idu u prilog konvergenciji zemalja.
Od momenta nastanka finansijske krize, EU se suočava sa ozbiljnim problemom opstanka. Zajednička valuta evro u mnogome ugrožava budućnost Evrope.
Danas niko ne može da kaže kako u Americi ne postoji velika podela na najbogatije – koje ponekad nazivamo jednim procentom i sve ostale. Mantra deregulacije bila je jednostavno pogrešna i mi plaćamo sada za to.
Kako je došlo do toga da nakon pada Berlinskog zida države izgube kontrolu nad svojim ekonomijama? Kako je moguće da su neke privatne korporacije, kriminalni lobiji, udruženi privatni interesi jači od država?
Zanimljivo je da je jedan od prvih ljudi koji je shvatio značaj ogrničene odgovornosti za rzvoj kapitlizma bio upravo Karl Makrs.
Verovatnost da će se svet suočiti s dugotrajnom slabošću pa čak i izgubljenom decenijom i dalje je veoma visoka.
Da bi se suočili sa opasnošću koja nam preti i da bi je prebrodili prvo moramo da shvatimo da smo u krizi.
